Kettlebell set za klubove 2x 4/8/12/16/20/24/28/32 kg

Kettlebell set za klubove potreban je u svakoj teretani. Sve više polaznika fitness klubova i teretana pri sportskim klubovima, upoznato je sa novim trendovima u treningu i popularnim vježbama s kettlebellima. Stoga svakodnevno koriste kettlebelle kao vrlo moćan alat za razvoj snage i izdržljivosti, ali i svih motoričkih sposobnosti sa značajnim efektima na promjenu tjelesnog sastava.

Zašto trenirati sa kettlebellima:

Kettlebelli nisu ništa novo, ali zbog svoje efikasnosti, sa razlogom su svakim danom sve popularnije u fitness krugovima.

Girje, (eng. kettlebells) povećavaju sagorijevanje masnoća bez neke posebne dijete ili kardio treninga. Treningom s girjama smanjit ćete višak tjelesnih masnoća (ukoliko ga imate), i izgraditi dodatnu mišićnu masu ukoliko ste premršavi. Prema Voropayevu (1997) koji je proučavao vrhunske ruske girjevike, 21,2% ostvarilo je povećanje mišićne mase od početka treniranja s girjama, a 21,2% (točno isti postotak) smanjilo je višak tjelesnih masnoća.

Vježbači mogu sa girjama ostvariti formu blisku antičkim idealima – široka ramena, ne preizražena prsa, istaknuti leđni mišići, snažne ruke, isklesani trbušni mišići i mišićave noge. Nesputan i agresivan poput srednjovjekovnog mačevanja, trening s girjama će vam vrlo brzo preći u naviku, naravno ako mu date priliku.

Kettlebelli pružaju gotovo neograničen izbor dinamičkih i statičkih vježbi. Savladavanje pravilne tehnike osnovnih vježbi sa kettlebellima trebao bi biti imperativ svakog sportaša i rekreativca.  Osnovne vježbe s kettlebellima su slijedeće: Swing, Goblet squat, Turkish get-up, Strict press, Clean, Snatch. Za pravilno izvođenje ovih vježbi obratite se certificiranim trenerima.

Znanost je potvrdila:

Vinogradov & Lukanov (1986) su otkrili vrlo visoku korelaciju između rezultata ostvarenih na natjecanjima sa girjama i širokog raspona različitih testova, kao što su recimo, test snage (mjerena powerlifting dizanjima i snagom hvata), repetitivne snage (mjerena zgibovima i propadanjima), opće izdržljivosti (mjerena trčanjem na 1000 metara), te radnog kapaciteta i ravnoteže (mjerenih posebnim testovima).

Voropayev (1983) je testirao dvije skupine pomoću zgibova, skoku u dalj iz mjesta, sprintu na 100 metara i utrci od 1000 metara. U testiranja je uključio kontrolnu grupu kod koje je naglasak bio na treniranju navedenih testova, i eksperimentalnu grupu koja je trenirala s girjama. Bez obzira na nedostatak treninga koji bi bio orijentiran testirane vježbe, skupina koja je trenirala s girjama ostvarila je bolje rezultate na svakom od navedenih testova.